Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

Znam da nisam imao toliko snage ali u tim trenutcima dok sam ulazio u veliki hol aerodoroma kao da sam mogao srusiti to sve samo jednim pogledom,samo jednom pravom recenicom sklopljenom od tih nekih rijeci koje su se tada motale po glavi ali kako nisam uspio...pitam se kako? Trazila je tako malo,neki ljepsi i bolji svijet o kom je sanjala kao mala..kako mi je tada pricala da je zamisljala sebe u necemu drugom i nekim drugim stvarima,u stvarima i poslovima koje voli..i htjela je promijeniti sebe,mnogo toga u svom zivotu htjela je da sakrije i da ne pokaze to olicenje ovog svijeta koji je toliko los da se nije mogla snaci i posla je nekim laksim putem kako bi stigla na isti cilj kao i druge ali nju je povelo nocno svijetlo,svijetla velegrada ucinila su da ne vidi vise sicusne i male krajeve iz kojih je otisla jos kao malena curica s mamom kada ih je otac izbacio na ulicu,nije vise vidjela,zaslijepljena tim raskosem i blistavoscu tog velikog upitnika koji se krije u svakom velikom gradu,nije vidjela sve one ljude tu oko sebe..cak sta vise mozda nije bila ni svjesna ali isla je ka dnu...tako prelijepa i njezna,prepuna mirisa koji opija pitao sam se..zasto je pogled uputila bas ka meni te veceri..da li bi to isto ucinila i nekom drugom..ali prihvatao sam je kako su dani prolazili a nasi susreti bili sve brojniji i brojniji prihvatao sam je ma kako da znao sam da ne smijem..ali kako sam pokusavao da budem daleko od nje tonuo sam sve vise i vise u tu ljubav koja nije smjela da se desi...zasto nije smjela...jos nikada nisam nasao odgovor ali nisam mogao da unistim njene nevine snove ma kako da bila kriva i ma kakva da je bila imala je prelijepe nevine snove jedne djevojke njenih godina koje nisam htio kvariti svojim nacinom zivota i svojim rijecima koje bi ju samo cinile nesretnom...nisam joj mogao pruziti tu zemlju iz snova o kojoj je sanjala ali nisam joj to mogao reci u lice jer suze u tim prelijepim plavim ocima samo bi dokrajcile udarac koji sam sa poceo zadavati sam sebi kada sam je pustio daleko u svoju dusu a znao sam da ne drzi je mjesto ni vrijeme....bila je samo moja a svacija i nisam htio da je oduzimam od sebe a poklanjam drugima a isto tako nisam znao kako da otkinem taj dio njenog zivota i ostavim daleko kad cvrsto se vezala za to....znao sam da nije mogla bez toga...
Dok sam pripijen uz maleno sjediste osjecao kako gubi se tlo pod nogama i ljudi postaju tako mali uzdahom ispracao rodni grad ...mislima sam odlutao na kratko tik iznad nje, onako snene i prelijepe i samo lagano izustio..ostaj mi zbogom malena ljepotice...uvjek ces biti dio mene i uvjek cu te nositi u srcu.....

....R.I.P SUZANA....