Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

Sklapam ruke klonule od bola.Tiho,da niko ne cuje,sapucem rijeci molitve.Ne placem,suze nisu lijek.Tiho se molim.Zbog tebe i tvojih 17 godina.Jer ti,ti si nas napustio i zauvjek otiso.Cuvaj jga Boze,cuvaj ga bar ti kad vec ljudi nisu umjeli.Volite ga andjeli,on vas oduvjek jeste.Pjevajte mu pjesme kao nekada on vama i obasipajte ga andjeoskom ljubavlju onako kako to zasluzuju samo oni slicni vama.A vi,djavoli-sto dalje od njega!!!!!Na Zemlji vas je dosta,bar na nebu nek vas njegove oci ne vide....Amin.Znam da ovo nije nacin da sebi olaksam.Ne pisem da bi kroz rijeci izlila svoj bol.Kad malo bolje pogledam u dan,shvatam da je to,zapravo,tvoj poklon,tvoj poslednji poklon meni,zato ga nedam nikom.Sada,kad vise nisi ovdje,kraj mene,ovo je jedini nacin da razgovaram sa tobom,i sam znas da je ostalo mnogo neizgovorenih rjeci,mnogo nepostavljenih pitanja.Sjecam se,jednom si mi reko da samoca cuva ljepotu duse.Mozda.Eto,sad sam i ja sama ali nikad necu biti kao ti,makar sama ostala dva puta duze nego sto si ti zivio.Jednostavno znam da je tako.Govorio si mi da nikad ne jurim za srecom.Do vraga i s njom!Sta je to?Moja sreca-to su slova na hartiji koju si ti izguzvao i bacio u vatru!Ucio si me mnogo sto-sta,samo ti nikad nije palo na pamet da me naucis da zivim bez tebe.Hmmm...evo upravo to i pokusavam.Budim se,pogledam u dan kao i mnogo puta do sada.Mutan razum pohrli ka tebi a sanjivim ocima gledam nasu sliku iznad kreveta.Surova realnost udara me najcrnjom rukom,jako,toliko da osjecam tezinu kamena u grudima,besmislenost svog zivota.Ti nikad neces znati kako to boli.....nikad neces znati.Kao i uvjek,kuvam dvije kafe.Lagano ispijam svoju,pogled mi luta u daljini dok razmisljam o davno prohujalim vremenima.Tvoja solja ostaje netaknuta.Zamagljenim ocima gledam u nju i vidim tvoje koje su bile bas boje kafe.Ustajem i odnosim svoju solju a tvoja i dalje ostaje na stolu,nemam snage da je sklonim.Sklanjaju je neki drugi ljudi,govore mi da sam luda.Pa i nek sam ali ne dam ti da odes!Svakom covjeku je sudbina vezana oko vrata.Ko zna,mozda je moja da zivim sa iluzijama.Na kraju nije ni bitno,moj zivot ima smisla jedino kada si ti kraj mene,makar kao nedodirljiva sijenka.Znam da povratka nema.Valjda uvjek tako biva,valjda je tako sudjeno da uvjek rijetke ptice umiru.Kraj tebe sam spoznala mnoge ljepote zivota ali i vidjela sta znaci zivot od danas do sutra.Tvoji dani su bili odbrojani.Mrzjela sam svako novo jutro,svaki novi dan te je nosio sve dalje od mene,krao te iz mojih ruku.Dugo nisam prihvatala cinjenicu da te gubim,krila sam se iza istine da postoji nesto sto moze da pobijedi tvoju mladost,nasu ljubav.A postojalo je i jos uvjek postoji...i pobijedilo je!Pitam se,gdje su ti veliki naucnici.Neka idu do djavola,naucnici su samo na papiru!Zasto mi te nisu spasili?Zasto?Zasto nisu zaustavili to sto je nemilosrdno unistavalo tvoj um,mladost,godine?Zasto,zasto,zasto???Oh,ljudi su tako okrutni i nemilosrdni.Sebicni.Vrati se...Proslo je mnogo vremena od kad te nema,cini mi se ima jedna godina,jedan vijek,citava vijecnost...ali ja te i dalje dozivam!Ti,nazalost,ne cujes moj vapaj,niti vidis moje suze dok placem nad tvojom slikom.Stvorila bi more od suza samo kad bi znala da ces ti njime zaplivati k meni.Ucinila bi sve,ali ocima zamagljenim od suza ne vidim nijedan nacin da te vratim.Sve me,jos uvjek,podsjeca na tebe.Svaki kutak,novi dan...Pomislim:"Lazu ljudi,on je tu!!!"Setam i pricam sa tobom,ali ti mi ne odgovaras.Osvrnem se...vidim,nema te...kroz glavu mi prostruji bolna istina...onda placem,placem na sav glas.Sjecam se kad si mi govorio da su se nasi putevi ukrstili poput vijetrova.I ti si iz mog zivota nestao tako brzo,kao vjetrom nosen,pa ko zna,mozda mi te jednom vjetar i vrati!Gledam u nebo!Plavo je kao more.Osjecam se kao brod koji je sasvim iznenada skrenuo s pravog puta,kao brod koji je prepusten na milost i nemilost vjetra i mora.Nosi me plima bolnih uspomena,sve dublje tonem u bezdan,a nikog nema da mi pruzi ruku spasa.Ali neka,nije mi zao.Potonuo je "Titanik",potonuo si ti,pa sto nebi i ja!Zar se najljepse skoljke ne nalaze duboko na dnu mora?ivot je bez teb prazan.Svaki dan je samo jos jedna rana satkana od uspomena na tebe.Samo suze i praznina...suze koje potapaju svako novo jutro i praznina sto me sve dublje vuce!Da li znas koliko je boljelo???Ne vjerujem,suvise rano si izgubio razum da bi shvatio sve moje suze.Tvoje oprostajno pismo mi je amajlija.Uvjek ga nosim pored srca.Sjetio si me se i onda kad nisi znao za sebe,pokusao si da mi das bar malo hrabrosti da nastavim dalje.Ali ja to ne umijem.Za mene je vrijeme stalo-svi satovi u mojoj sobi pokazuju vrijeme tvoje smrti.Ne zelim dalje,ne trazi to od mene.Moje zelje i snovi su umrli sa tobom,odnio si moju buducnost,razbio si moje srce,postala sam sijenka.Pamtim taj dan.Ja vise nemam srce,razbilo se ne komade,odnijeo si ga sa sobom u onu hladnu raku.Ostavio si mi samo suze.Suvise te volim da bi te zaboravila.Sjecam se....moj poljubac odjeknuo je tiho....a na tvojoj ruci ostale su razlivene moje suze.Ljeto je brzo proslo a i sa njim i tvoj rodjendan.Mnogi slave punoljetstvo,tebe nema da proslavis svoje,neki drugi ljudi se smiju,imaju pravo na to,ja nemam.Zasadila sam ruzu na tvom grobu neka bar ona cvijeta kad tvoja mladost nije mogla.Opet je septembar.Shvatam da nije prazno mjesto samo u mom srcu,prazna je i tvoja klupa.Mada,u toj klupi tvoje mjesto zauzima neko drugi,a prazninu u mom srcu niko nece popuniti.I u skolu idem zbog tebe.Znam da me tvoje oci gledaju odozgo.Na casu gledam tvoju sliku dok rijeci profesora odzvanjaju kao daleki eho.Iz oka mi kanu suza....neko mi je dodirnuo ruku i prekide mi misli,ali to nisi bio ti!!!UPAMTI:Ti si moja zvijezda vodilja,andjeo cuvar,osvit mog zivota.Uvjek cu te voljeti!!!!!