Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

od
nLjubav sa neta...nNe,neću ismijavati ništa,jer svjestan sam činjenice da ima ljudi koji su se upoznali na ovaj način,da i danas ta ljubav traje...cvate i na tome im od srca čestitam.nMislim net,je net...ona tamo negdje,a on još dalje...ljubav je to preko "žice",onako baš na daljinu.Svaka čast primjerima i ljudima koji su našli sebe u toj i takvoj ljubavi.nMoje mišljenje da ta ljubav traži i zahtjeva mnogo truda i zalaganja,čak možda i više nego kad su dvoje ljudi fizički prisutni.nnIma jedna bitna stavka,tako je bar bilo po prestanku belaja u Bosni,odnosno eto kad i mi Bosanci smo mogli sjesti za računar,a da nas odnekud ne stigne kakav kuršum;-)...nOsvrnuo bih se na ono razmišljanje i gledanje na ovu temu,a koja kaže..."Hajde,trpi je koju godinu radi papira,pa onda...".Želim reći da se tad i nije gledao na sam pojam ljubavi...možda je to bila potreba,šta li...nedostatak Bosanaca na zapadu (ljudi su rahat kad nas je manje tamo)...možda je neka djevojka voljela i smatrala da bi bilo lijepo dovesti ga negdje na zapad i živjeti obasuta njegovom ljubavi,ali...nnU današnje vrijeme mnogo brakova puca dok kažeš "keks" i to je činjenica.No,čest je slučaj pucanja i "net-brakova" i imam osjećaj da to zapravo i nije ništa drugo nego "ponuda i potražnja".Njemu je trebala sigurnost i taj "papir" koji će ga osigurati do te mjere da s njom ili bez nje i dalje može ostati tamo...na nekom eto mjestu gdje se ljepše živi nego u Bosni.Njoj je trebao čovjek iz njenog kraja,sa njenog podneblja...možda neko koga poznaje...vjerovala je u tu ljubav,vjerovala njemu,a on je samo vješto krao vrijeme i tako osiguravao sebe...nMislim da su djevojke te koje su u tim situacijama znale izvući deblji kraj,odnosno da su baš one te koje su u neku ruku prevarene.Nažalost!nnI sad...net...hm...iskreno da Vam velim ja ovde ne nađoh druga.Mislim ono,svi smo mi "jaki" na riječima i tad smo svi kao raja,jer nikom ništa netreba...ukaže li se potreba za bilo čim već nas nema...podvukli smo rep i pobjegli...vjerovatno zato što nismo spremni u tolikoj mjeri biti nekome prijatelj.nJa sam išao korak dalje i svjesno lagao,izmišljao situacije da vidim reakciju...da vidim što moji "prijatelji" ovde misle o novonastalom "problemu"...kontakt lista može biti puna,na njoj može biti i cijeli ovaj kafić ako želite,ali od te cijele liste možda čovjek ili dva koji bi se deklarisali kao drugovi i riječima,ali i djelom...nnOvo moram poređenja radi...nPriča kaže..."Bili otac i sin,jednom će otac svom sinu reći da ide po svoje drugove,jer njegov je otac ubio čovjeka,pa da dođu pomoći kako bi ga pokopali dok još svanulo nije...sin je od druga do druga,ali niko ne htjede...kaže otac da ide sad njegovim drugovima...i sin tako i svi odbiše,ali jedan tek očev poznanik pristade pomoći...kad ga je sin doveo otac mu veli...svi su odbili,a ti si pristao...nije ubijen čovjek,nego je servirano pečenje da bismo sjeli i zaakšamlučili kao drugovi"...nnJoš jednom sve najbolje svima onima koji se sretoše ovim putem i čije ljubavi i danas cvjetaju.Onima koji su se "opekli" možda će ovaj blog kao utjeha doći...nn..."Koga su zmije ujedale i guštera se boji"... n