Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

Pregled samo jednog posta.
POVRATAK KUCI

1. SEPTEMBAR
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjeđujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje cemo i kako cemo...

8. SEPTEMBAR
Potrošio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspješno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Što li ce s nas biti.

24. SEPTEMBAR
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao knjizicu i da ima opet jedan u opcini koji bi pogurao za stan, ukoliko...Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.

25. SEPTEMBAR
Papiri za stan u Sarajevu sredeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u školu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokušavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem.

24. DECEMBAR
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me više gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nešto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo naše. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i ove što na njemu zive.

25. DECEMBAR
Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Djeda Mraza u bermudama, šaljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ... kazu šupci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu.
Ovo je vec prevršilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam nakon što sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Miško!".

27. DECEMBAR
Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasoša, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja više ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prode neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno našeg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.

31. DECEMBAR
Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medusobno posvadali.
Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Sljecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.

1. JANUAR
Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj celiji. Gledam novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svida joj se. Miriše. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja što smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintoš, Mekgulas, Meksiko sto ti ga ja znam.

6. JANUAR
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok.
Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije.
Brzo nas oslobadaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je korištena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smješka, policajci se smješkaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak pitali ni za putovnicu, domovnicu, šahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.

7. JANUAR
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puše, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dođem sebi. Smrdi toliko da
jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao višak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedišta za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje išta nego ništa. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.

8. JANUAR
Ovo pišem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvijest pali. Al',
opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokušavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus šofera je gori od onog vec lošeg predratnog. Neko povraca pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.

11. JANUAR
Ovo pišem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki švercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji.Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.

12. JANUAR
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nešto se domundavaju oko naših sjedišta. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci
vide. Kaze, dobro došli kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici što smo ih zabavili. Svi puše. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.

13. JANUAR
Pokušavam prvi put da uđem u "svoj" stan.

14. JANUAR
Vec nekoliko puta pokušavam da udem u stan. Provodimo citav dan u raznim opcinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokušavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".

15. FEBRUAR
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "našem" stanu. Pokušavam istjerati te nevaljalce. Više smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.

20. FEBRUAR
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu ušli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rješenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubjedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje ništa. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, ništa. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za
hladan metal.

28. FEBRUAR
Baš je nas svijet dobar. Sa prvog kata donose naše tepihe što su susjedi cuvale šest godina. Neko na podvoznjaku našao naš televizor i otkupio od jednog švercera. Sa smeca donijeli naš bojler. Nađeno dosta naših slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji.
Sve polako dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.

1. MART
Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole još od onog autobusa, imam puno unošenja, radim s robom. Fata pocela da šije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevu, trebalo joj je dosta da dode na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne satove djeci. Oni nisu još u školi, do rujna. Sada su nam dali dobru šansu da polazu ove razrede što su zavrsili u
Kanadi i Americi, jer se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja još imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodem, svi puše.
Puše pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.

2. MART
Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puškom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.

lollollol
Sva vremena su GMT +1. Trenutno vreme je 3:49 pm.