Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

I zato tata car zbog svih tih vagina
odluci da ozeni napaljenog sina
te po cijelom carstvu posla pozivnice:
Na bal kod cara pozvane sve pice.

U carstvu tad nasta radost i spremanje
i sve pice bijahu spremne za jebanje.
Svakako maceha i njene dvije kceri
jasne su bile u toj namjeri.

Odjurise na bal k'o tri furije
ostade Pepelguza da suze lije.
Dobro je znala - pozudna joj pica
ali avaj, nema za bal haljinica.
I opet jebes bajku bez dobre vile
k'o meksikanca bez boce tekile
i evo vile pored Pepelguze
carobnim kurcem brise joj suze.
Odmah joj nabaci haljinicu ljutu
da svakom muskarcu pravi kitu krutu
pripijena tijesno - siroki dekolte
sise joj stajase k'o na izvol'te.

Napravi kocije od suvoga zlata
sutnu je u dupe i zatvori vrata.
Ritnuse se vranci, pojurise u noc,
vila samo rece: Vrati se u ponoc.

Stadose pred dvorac, kopita im bride
niko do tad takvu kociju ne vidje.
Kad Pepelguza izadje nasta prava frka
tri reda strazara otpoce da drka.

Samo sto su usli u svecanu salu
mladozenja baci iz kurcine balu.
Jasno je zacop'o se k'o dvorska luda
od velike zelje zveckaju mu muda.

Zamoli je za ples, u narucje uze
zabi nos medju sise, zabi prste u guze
I svi u dvorani gledali taj par,
vlazila se pica - krutio se kar.

Tika-taka prolazilo vrijeme
princ je postavljao seksualne teme
i kad najzad u kurcu osjeti muku
on odluci da zatrazi pepelguzinu ruku.

Ali ponoc zakuca taj sat - jebeni vrag
pobjeze Pepelguza - za njom vlazan trag.
I tacno u ponoc mora stici kuci
jer carolija ce bas tada puci.

U trci iz dvora od silne brzine
ispade joj njen vibrator iz vagine.
Princ koji na zalost kociju ne stize
zadovoljan ipak vibrator podize.

Zaigra tad osmijeh na njegovom licu
jer po toj ce spravi prepoznati njoj picu.
Rece: Nek sva vojska po carstvu se razidje,
dok na ovakav kalup picu ne naidje.

Trcali vojnici po carstvu sto puta
al' nijedna pica vibrator ne proguta.
Mladi princ ocajan u ljubavnom zaru
za nevjestom svojom drkao je karu.

Najzad pred kucu Pepelguze banuse
zlobne se sestre na vibrator nabise.
Slaba vajda sto su jebacice bile
kad svoje pice nisu tol'ko teglile.

Dzaba svinjske masti, dzaba vazelina
za njih taj vibrator bijese k'o planina.
Veseli vojnici svoj osmijeh ne kriju
jer sestre ce morati pice da zasiju.

Dodje i Pepelguza iz zadnjih soba
da i ona taj vibrator proba.
Maceha se dreknu: Ugled kuce rusi!
Vojnik je ucuta dade joj da pusi.

Za Pepelguzu ta sprava bese sala
jer njena pica ga je sto puta gutala.
Dojavise odmah princu tu radosnu vest.
On predrkan i srecan pade u nesvest.

Kad se osvijesti ona vec bi tu
vrelom mu picom pruzi utjehu.

O Pepelguzi ovo bila je balada
karala se dok je bila mlada.
Sad je nesto ostarila, u plucima je gusi
ali svome princu jos presrecna pusi.

KRAJ....





Molitva za Magdalenu

Prelepa klavirska melodija...
Balašević

Kao talas...

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš...
Zašumi saten... Tama se uznemiri...
I kao talas naiđes...

U školjki tvoga pupka leto zimuje...
Tu čuvaš mrve sunca za nas...
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje...
Dok kao talas nadireš...

I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan, pesak ispod nas...

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst...
Niz tvoje sapi zvezda pala...
Zalud te privijam uz sebe, ko uz krst...
Kao talas izmičeš...

Ostavljaš slane kapi bistre...
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš...
Ostavljaš varljiv zalog pene...
U srcu ove napukle stene koju razbijaš...






Balašević

Ne volim januar


Ne volim januar ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze.

Više ne prolazim ulicom Dositejevom
i nemam pojma kad neko pita gde je to.
Tih dvesta šest koraka dužinom tog sokaka
nikad ja nisam brojao.

Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.

Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali anđele moj?

Ne gledam filmove iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Baš čudnog sveta ima,
tako se lako rasplaču.

Nisam te nikad čuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smišljao broj.

Nisam te nikad štedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
Šta će od mene postati,
mali anđele moj?

Bila je noć, jedna mrkla, kao ova večeras, u ulici Dositejevoj, u Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili rumeni kao kuvano vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i pevali "Roždestvo tvoje" i još neke druge pesme kojih se ne sećam baš.
Bila je noć i dugo sam stajao pod njenim prozorom ispred kuće broj 7A. Tišina je bila, samo koraci nekih noćnih ptica i lepet krila nekih pravih noćnih ptica.
Ipak ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom te noći da je čujem kako diše, kako diše u snu...





Azra

Ako znas bilo sto

ne znam što da radim sa sobom
na šta misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što

želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što
JER SAM TE PUSTILA,
DA UZMES MI SVE PA KAKO MI BUDE,
SVE SAM PROPUSTILA,
SAD NEMAM SA CIM, PRED BOGA I LJUDE,SVASTA DOPUSTILA,
DA ODES I NEZABORAVIS ZAUVEK,SVASTA DOPUSTILA..
`AL SAM TI VESTO PREPISALA LEK, DA ME PREBOLIS ,
AL NE ZABORAVIS ZAUVEK.
Djordje Balašević - Galicia



Pred zoru je sa njine strane obično muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozački puk...
I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest...
U inat ću i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta... Kakvu dobru vest...

I tek da znaš... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije...
Al mira ni čas... Sve živo pali na nas...
Fotograf jedini metkove špara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadošloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...

U sumrak je sa njine strane obično žal...
Zatuži ađinokaja ko ranjeni ždral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
Pod mojom šapkom lavovi se baškare...
U snu mi pleteš beli šal za maškare...
Sva se pobrka pređa kad te obgrlim s leđa... Kao violončelo...

I tek da znaš... Mesec u žici je... Zvone na večernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino čemu se molim...
Brinuću već ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo već sam stoput mogo ginuti...
Dok otiče Visla... Natraške, van smisla... I kreću jata pokisla... Daleko...
R.Serbedzija/A.Dedic

POPODNEVNA PJESMA

Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao,
njeznu i pohotnu
u ono dvoriste u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisucu devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slicna ovoj
I kada su jos u moj san udarali prozori
Roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kazem: steta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je sto izmijenilo Vase lice, oci i trbuh
A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
od osam do jedanest izjutra
Uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kazem: steta, steta
Vise vjerojatno i niste za takva sta
Ponovo ono dvoriste
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi
Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja bas izlazim - steta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pruzio vise
Ali ja idem u setnju
I setao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve zene
Jer vama otvoreno mogu reci
Kuda sam sve setao po kisi ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo zenu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna
Vozderkove
Premjestene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve sto treba - bilo je, bilo
Ali ono dvoriste u kojem sam Vas vidjao
Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957,58 i sljedece
steta, nepovratno steta

Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene
Činim pravu stvar

Mozda i dogodi se cudo,
i onda uspijem presutjeti teske rijeci i sve grubo,
sve sto ljudi govore kad se vise ne vole.
Mozda se jednom rodi nada
i onda uspijem ti priznati da si najbolja do sada,
da s tobom nijedna ne moze se mjeriti.
Nema pravila, tu nema pameti,
kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi
sto se ne mogu razumjeti.
I cinim pravu stvar: ne spominjem te ja.
Jezik pregrizem da ne bih opsovao,
da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
I kada pozelim te ja jezik pregrizem
da ne bih opsovao, da ne bih opsovao
ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
Sto je moje, sto je tvoje, ja tako ne mogu razmisljati.
Sve smo gradili u dvoje, i sve iz temelja, sad cemo podjeliti, kome noc a kome dan,

Nema pravila, ne, tu nema pameti,
kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi sto se ne mogu razumjeti.
I cinim pravu stvar: ne spominjem te ja.
Jezik pregrizem da ne bih opsovao,
da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
I kada pozelim te ja jezik pregrizem
da ne bih opsovao, da ne bih opsovao
ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
Lacni Franc

Čakaj me


Mojih pet minut je danes.
Brez kravate in vezalk.
In če mi še stopinje vzameš,
bom kot plesalec brez plesalk.

Mojih pet minut je danes.
Stražarji puškam pojejo.
Ko sonce jutru zarjo vname,
jim bodo pesmi vračale.

Mislim samo tiste misli,
ki jih seveda ne bi smel.
In ko se vrnem, bom še vedno isti,
ki na postaji prosi: čakaj me!

Danes se mi zdijo zvezde...
Na prste stopim in so tu.
Polne žepe jih prinesem!
Verjame sreča vitezu?

Potem bom samo tvoj heroj za večne skupne čase.
Predpražnik, senca tvojega psa.
Potem bom obešalnik, kahla za otroke,
kava v postelji, ljubimec za oba.
TVOJE OCI

Tvoje oci, kao zrele sljive padaju po meni, tvoje oci vrlo dobro znam. Napolju svice, otici ces iz moje sobe brze nego svetlost sto kroz prozor ulazi zrak po zrak... Kada spavas, ne mogu da ne mislim sta sanjas, ne mogu da ne mislim sta mislis, kada spavas ti. Tvoje oci, tvoje oci, progone me,progone me, tvoje oci, tvoje oci, progone me, progone me, tvoje oci. Tvoje oci, kao letnja kisa padaju po meni, tvoje oci vrlo dobro znam.

ZVAO SAM JE EMILI


Poci cu u sume da je opet trazim, uz tisinu rijeke da je mirno sanjam. I dok mesec sija, gledacu u zvijezde, ne bih li je sreo setnu i daleku. Aha, aha,aa.. Zvao sam je Emili, u moj je san ko u svoj usla dom, zbog nje se dan pretvorio u noc i pjesme sve poludele zbog nje kao kise prolecne. Zvao sam je Emili, u danima kad volesmo se mi, od proleca do kasne jeseni, zbog nje, zbog nje, izgubio sam sve, cak i dobre drugove. Zvao sam je Emili...
Marija

Znam,budna si
al mene tera neki djavo,
da jos jednu narucim,
i da pare sto ti kuci nosim ovde potrosim,
pa neka se srusi ceo svet!

Hteo bih da znas,
sve su zene oko mene bleda kopija,
najdraza na svetu sto se zove MARIJA,
ime to me uvek opija!

Tebi MARIJA,
Tebi koja znas da cekas zore sama umorna,
Tebi koja volis momka sto kafana zatvara,
Tvoje ime neka nocas bar u pesmi odzvanja,
ulicama mog BEOGRADA!

Tebi MARIJA,
Tebi koja znas da cekas zore sama umorna,
Tebi koja volis momka sto kafana zatvara,
Tvoje ime neka nocas bar u pesmi odzvanja,
ulicama mog BEOGRADA!

Hteo bih da znas,
sve su zene oko mene bleda kopija,
najdraza na svetu sto se zove MARIJA,
ime to me uvek opija!

Tebi MARIJA,
Tebi koja znas da cekas zore sama umorna,
Tebi koja volis momka sto kafana zatvara,
Tvoje ime neka nocas bar u pesmi odzvanja,
ulicama mog BEOGRADA!
I dok svice dan,
TEBI ovu pesmu poklanjam!
Losing My Religion


Life is bigger
It's bigger than you
And you are not me
The lengths that I will go to
The distance in your eyes
Oh no I've said too much
I set it up

That's me in the corner
That's me in the spotlight
Losing my religion
Trying to keep up with you
And I don't know if I can do it
Oh no I've said too much
I haven't said enough
I thought that I heard you laughing
I thought that I heard you sing
I think I thought I saw you try

Every whisper
Of every waking hour I'm
Choosing my confessions
Trying to keep an eye on you
Like a hurt lost and blinded fool
Oh no I've said too much
I set it up

Consider this
The hint of the century
Consider this
The slip that brought me
To my knees failed
What if all these fantasies
Come flailing around
Now I've said too much
I thought that I heard you laughing
I thought that I heard you sing
I think I thought I saw you try

But that was just a dream
That was just a dream
Zidareva ljubav-The Kuguars

Izvukla si ciglu iz temelja ljubavi nase,
Rusis nasu ljubav samo deca ostase,
armaturu cupas iz temelja srece,
niko tako draga voleti te nece!

Beton i malter,
na SRCU ti pise,
stubovi nosaci od tuge se iskrivi,
tandaranda se,
vaser vaga kaze da sa mnom tera segu,
dabogda dobila pesak u bubregu!
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vreme je 1:26 pm.