Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

Pregled samo jednog posta.
Ponoći sam jedne tužne proučavao,slab i snužden,
Neobične dravne knjige što prastari nauk skriše -
Gotovo sam u san pao kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajuć tiho, tiše,
"Posjetilac" , ja promrmljah, "što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više."

Ah,da,još se sjećam jasno,u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fatastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
"Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više."

Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
"Gospodine ili gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo,
tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo" - i vrata se otvoriše -
Mrak preda mnom, ništa više.

Pogledom kroz tamnu bludim; stojim, plašim se i čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!
Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
"Lenora" , prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Zacijelo" , ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve su tu tajne skriše -
valjda vjetar, ništa više."

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven Gavran, što iz dravnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže.
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrnu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
"Nek si ošišana ptica" , rekoh, "nisi kukavica,
O, gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu hadske noći, otud stiže?"
Reče Gavran: "NIKAD VIŠE."

Edgar Allan Poe
Sva vremena su GMT +1. Trenutno vreme je 3:22 pm.