Pa gde su ti stihovi?

Prolaze dani - Aleksa Šantić

Prolaze dani... Ko selice neke
Gube se oni u dugome nizu.
I jednom i ja počivaću blizu
Povijenih vrba, čempresa i smreka...

No moja duša naselju zvijezda
Prhnuti neće da odmara krila:
Ostaće ovdje gdje je sa mnom bila.
Tu, iznad grana i toplih gnijezda,

Rodne rijeke, dubrava i vrela,
Krševa, polja i ubogih sela,
Gdje raštrkane kolibe stoje -

S ticama one lepršače lako,
I moliti se, i čekati tako
Na zlatno jutro otadžbine moje...