Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

Pregled samo jednog posta.
ČEGA SMO ZBIR

Ja nisam ovako, u noćima, bdijuć, zamišljao ovu zimu.
Duša se gradom spremala koračati sama.
Sad nas je dvoje! Biva ovo blago neko
godišnje doba, ruka tek meko drhturi.
Dok, kao starci, koracamo, toplinu nosec,
pomalo bivšu.

Otuda, možda i nešto jeze u glasu mujezina:
Koliko da posjeti nas: traje neimaština,
I mrtvo medu nas pada srce ptice koje nas spaja.
Ljubav? Zapravo to je samo staza, kojom koračajući,
s pogledom što svijetli, bližimo tek se putu
na čijem kraju gori: Ljubav.
Samo trpnjom obdareni znaju tu tačku,
taj u nebu ponor: kad put, i cilj
mu, bivaju jedno i isto.
Koracajmo, koracajmo
Zato dalje, drugo nenadana.

Našem hodu bašcaršijska kao da podsmijeva se rulja!
Tvoja je ruka, medutim, hladna,
i moje je da je grijem, ne osvrćuć se:
Naprijed, gdje se komeša svijet, sita i
troma tijela, trgovine puneć i prazneć,
Natrag, gdje - pogledaj! - stopio se led,
na žutoj cigli, pod našom stopom!
Moje je, ruku da ti grijem.
Prospimo, kažeš, ovoga časa, žutoga zrna
Dvije šake, poštujuć smjerno običaj našega grada.
Dajem ti za pravo, po stoti put, dok
prh i leprš u ušima šumi. - Golubica ona
tamo, sitna, šcucurena, iz tvoje ruke kao
da puštena je, moju ne taknuvš.
Zbilja - ti i ja - cega smo zbir?
Združene, dvije samoce - šta cine?

Treba maštati, kažeš. Maštati, ne znači li
to: o budućim danima po sjećanju govoriti?
O šetnjama drugim i davnim, kad ruka se
drukcije bližila ruci, s nešto više strepnje.
Čula u provjeri. Sve o tome može grad ovaj
da nam kaže, jer zacijelo: on pripada nama,
i njegova zima naših je duša godišnje doba.
Ne raduje njega to što sve na licima našim piše.
Ali - kuda se jaki od zime sklanjaju, kad dode?
Ljubav kad sine - kamo okrecu lica?
Otkako u danima tvojim boravim, sve manje znam
šta snivam, a šta se zapravo na javi zbiva…

Pored tebe ja sam naložio vatru, da ti je
Hladno znajuć. Na prstima se tako, strpljiva
i blaga, prikrada ljubav, lukavo i cedno u
isti mah. Kako da, nazebla, odoli duša?
Snivajmo zato, iskusni a čisti, duše protivrjecne!
Iz sjecanja neka kose nam zasipa budući snijeg!
Ljubljene nekoc, od nas se odmicu stvari.
Snivajmo zato, tako sami i tako slicni.
Mnoge se još samoce bliže,
i isti dani, gusti, hermeticni.


Abdulah Sidran
Sva vremena su GMT +1. Trenutno vreme je 9:10 pm.