Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

Pregled samo jednog posta.
- Dva dana pred Božić je Tucindan. U našem narodu toga dana se kolje "pečenica" (ili "božićnjar"Wink kojom će se sva čeljad na Božić omrsiti, posle dugog šestonedeljnog posta. Ovaj običaj vodi poreklo od rođenja Isusa Hrista, kada su vitlejemski pastiri otišli u pećinu vitelejemsku i poklonili se tek rođenom Isusu. Sveto predanje, koje se čuva u Svetoj crkvi, svedoči da su tada pastiri na dar Hristu odneli jagnje. Danas se na Tucindan priprema "pečenica" ili "božićnjar", peče se na Badnje veče, a jede na Božić kao prva mrsna hrana. Budući da se "božićnjar" u davna vremena nije klao, no tucao krupicom soli ili ušicama sekire, taj dan se i danas zove Tucindan. "Božićnjar" je kod nas prase, a ne jagnje.

1524. - Umro je Marko Marulić, humanist i renesansni pisac. Njegova filozofsko-moralistička dela na latinskom jeziku bila su u svoje vreme mnogo čitana, preštampavana i prevođena u mnogim zapadnoevropskim zemljama. Od njegovih dela na narodnom jeziku najbolji je moralističko-alegorijski ep "Judita" (štampan 1521), a zatim spev "Suzana". Bavio se izučavanjem klasične kulture i slikarstvom.

1834. - U Kragujevcu su izašle "Novine serbske", prvi srpski informativni list štampan u zemlji, službeno glasilo kneževine Srbije. Prvi urednik, Dimitrije Davidović, jedan od najučenijih Srba tog vremena, ubrzo je smenjen zbog protivljenja autokratiji kneza Miloša Obrenovića.

1881. - Rođen je srpski pravoslavni teolog i besednik Nikola Velimirović, poznat po monaškom imenu Nikolaj, episkop žički i ohridski od 1919. do 1944, prema mnogima najumniji srpski monah posle Svetog Save. Po završetku studija teologije u Švajcarskoj, doktorirao je teologiju na Univerzitetu u Bernu, posle čega je diplomirao filozofiju na engleskom univerzitetu Oksford i doktorirao u Ženevi. Po povratku u Srbiju, postao je predavač na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, 1909. se zamonašio, a potom je završio Duhovnu akademiju u Petrogradu. Prvi svetski rat proveo je na Zapadu kao izaslanik srpske vlade, objašnjavajući zapadnoj javnosti i vladama suštinu pravedne oslobodilačke srpske borbe protiv austrougarske carevine. Između dva svetska rata osnovao je Pravoslavnu narodnu hrišćansku zajednicu, poznatu kao Bogomoljački pokret, da bi zaštitio narod od agresivne sektaške propagande. Pokrenuo je obnovu manastira, posebno u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, nazvanoj Srpska Sveta Gora. Znatno je doprineo sprečavanju jugoslovenske vlade da prihvati Konkordat s Vatikanom. Nemci mu nisu oprostili ulogu u obaranju Trojnog pakta krajem marta 1941, pa su ga u Drugom svetskom ratu, čim su okupirali Jugoslaviju, konfinirali u manastir Ljubostinja, a potom u manastir Vojlovica. S patrijarhom Gavrilom (Dožić), zatočen je 1944. u logor Dahau i oni su bili jedina dva crkvena velikodostojnika u Evropi poslata tokom rata u koncentracioni logor. Kao nepomirljivi protivnik komunizma, posle oslobođenja Jugoslavije nije se vratio u otadžbinu, smatrajući da će narodu više pomoći u emigraciji. "Kada kuća gori, požar se gasi spolja", često je govorio. Umro je 1956. u ruskom manastiru svetog Tihona u Saut Kananu u Pensilvaniji (SAD), a sahranjen je na srpskom narodnom groblju pored manastira Svetog Save u Libertvilu. Mošti su mu prenesene u zavičaj 1991. Dela: "Religija Njegoševa", "Besede pod Gorom", "Iznad greha i smrti", "Duša Srbije", "Srbija u svetlosti i mraku", "Duhovni preporod Evrope", "Agonija crkve", "Reči o Svečoveku", "Molitve na jezeru", "Omilije", "Ohridski prolog", "Teodul", "Srpski narod kao Teodul", "Srednji sistem", "Indijska pisma", "Mudra igumanija ljubostinjska", "Stoslov o ljubavi", "Hriste, dođi u Aziju", "Indijski Savle", "Kasijana", "Zemlja nedođija", "Žetve Gospodnje", "Divan", "Jedini Čovekoljubac" (nedovršeno).
Sva vremena su GMT +1. Trenutno vreme je 9:19 am.