Registracija
Upoznavanje.net vam pomaže da se povežete sa drugim ljudima iz vašeg života.

Pregled samo jednog posta.
1860. - Rođen je Anton Pavlovič Čehov, ruski pripovedač i dramski pisac, poslednji izdanak velike ruske književnosti 19. veka koja je dala jednog Puškina, Ljermontova, Gogolja, Gončarova, Tolstoja, Dostojevskog, ali i začetnik moderne ruske i evropske tradicije na polju pripovetke i na polju drame. Pozorišnoj publici Čehov se predstavlja jednočinkama (vodviljima), među kojima su najpopularniji bili "Medved" i "Prosidba"; piščev prelaz sa jednočinki na drame, koji vremenski odgovara njegovom prelazu sa kratke priče na pripovetku ("Stepa", 1888), označen je prikazivanjem drame "Ivanov". Pa ipak, mesto u istoriji svetske drame Čehovu je obezbedila tek saradnja sa Moskovskim hudožestvenim teatrom pod rukovodstvom najvećeg reformatora pozorišta Stanislavskog. Tada su izvedene i drame koje su obeležile razvoj pozorišne umetnosti u 20. veku: "Galeb", "Ujka Vanja", "Tri sestre" i "Višnjik". Smatra se da je saradnja sa Moskovskim hudožestvenim teatrom neobično odgovarala Čehovu, jer se u tom pozorištu negovao nov stil režije i glume, lišen patetike izraza i zasnovan na uživljavanju, stil zahvaljujući kojem je Čehov uspeo da ovaploti svoje originalne teorijske postavke. Čini se da je u istoriji književnosti malo dela koja poput Čehovljevih do te mere ostavljaju utisak jednostavnosti, a pri tom su nadasve misaono i emotivno duboka. Pripovetka kakvu je pisao Čehov bitno se razlikuje od one koja se, pre svega pod uticajem Poa i Mopasana, uobličila u 19. veku. Izvesno je, međutim, da se pripovetka kao književna vrsta sve do današnjih dana razvijala u znaku Čehova. Tačnije, pripovetka do Čehova vodila je gotovo po pravilu ka nekom događaju ili obrtu u radnji i obavezno imala tzv. poentu. Čehovljeva priča bezmalo je, međutim, lišena zapleta i radnje u tradicionalnom smislu, oni su tek nagovešteni, a težište je na prikazivanju unutrašnjeg čovekovog sveta, dok, s druge strane, često kao da nema pravog završetka. Čehov je bio besprekoran stilista: njegovoj umešnosti sažimanja i "rečite konciznosti" teško je naći ravnu u svekolikoj istoriji svetske književnosti. Pomenimo njegove najčuvenije kratke priče i pripovetke: "Mala šala", "Tuga", "Kaštanka", "Debeli i mršavi", "Činovnikova smrt", "Anjuta", "Događaj", "Vanjka", "Dečurlija", "Konjsko prezime", "Stepa", "Paviljon broj 6", "Dama s psetancetom", "Kuća s mezaninom", "Ogrozd", "Dušica"...

1861. - Thomas Crapper patentirao je vodokotlić za toalet.

1863. - Rođen je Konstantin S. Stanislavski, ruski pozorišni reditelj i glumac, osnivač i direktor Moskovskog hudožestvenog teatra. U režiji i glumi razvio je pozorišni realizam do savršenstva. Njegova teorija, poznata u celom svetu kao "sistem Stanislavskog", ima i danas veliki broj privrženika među pozorišnim umetnicima, ali i protivnika. Osnovni princip teorije jeste da glumac ulogu uvek mora istinski da proživljava, a ne samo da predstavlja spoljne oblike jednom postignutog proživljavanja. Stanislavski je svakako najveće ime ruske pozorišne kulture, a njegova shvatanja imala su, više nego shvatanja svih drugih pozorišnih teoretičara, međunarodni odjek koji traje i danas.

1876. - Umro je srpski slikar Pavle Simić, koji je najviše radio ikonostase, uglavnom u Vojvodini. Zapažen je i po istorijskim kompozicijama "Ilija Birčanin predaje harač", "Hadži-Ruvim", "Hadži-Đera", "Nemanjina smrt", "San sv. Save" i portretima "St. Jovanović", "J. Probojčević", "Milica Stojadinović Srpkinja", "Žena s belim okovratnikom".
Sva vremena su GMT +1. Trenutno vreme je 9:02 pm.